Može, samo da se hoće

Poruka iz inboxa koju prenosimo u cjelosti, a i s kojom se u cjelosti slažemo:

"Sjednem tako ponekad i zamišljam šta bi bilo kad bi Bileća postala projekat, kada bi svi promijenili mentalitet, razmišljali kako da osvane bolje sutra, a ne kako osporiti i omalovažiti tuđu ideju i gledati kako biti uhljeb. Postala sam sita priča kako mi ne znamo, ne možemo, nećemo ili neko nam ne da. Mislim da je vrijeme da političari, pametni, mudri, otkriju nove dimenzije želje, poštenja i truda, sa višim ciljem, a to je da Bileća bude ono što je bila prije rata. Za našu djecu, ako je kasno za nas. Misliš da ne može? Evo kako može, sa bar 20 ideja:

Krenimo od velikog trgovačkog lanca po primjeru Binga na izlazu iz Trebinja. Koliko ste često za bilo šta više od osnovnog morali u Trebinje, Mostar... Zamislite da to imate u Bileći, negdje na ulazu, preko puta Trgotrans benzinske, kod Kovnice, svejedno. Bar 15ak novih radnih mjesta, smanjenje troškova našim kupcima, da se ne osjećamo kao selo kraj velikog grada.

Kraj stadiona zjapi ruiniran objekat koji je izuzetno veliki rizik za sve koji mu se nalaze u blizini. Hajde da se proda, hajde da neko tu napravi stambeni kompleks, hajde da se da prednost i popust mladim bračnim parovima, mlađim stanovnicima pri kupovini istog? Pri izgradnji će morati da se koriguju i tribine za Gradski stadion, neće niko da strijepi od zemljotresa i rušenja, Bileća će dobiti urbanu zonu? Dobitna kombinacija. U prizemlju, kafić, prodavnica, poslovni prostori, šta god...

Hajde da se napravi biznis klub, da to bude klub čiji članovi će moći da budu firme koje su na teritoriji opštine Bileća, ili uspješni ljudi koji žele pomoći našem gradu, jedan projekt u godini, bez obzira koliko mali, značiće.

Hajde da se pokušamo u Bileći napraviti odbojkaški kamp. Imamo Tijanu Bošković, Irenu Vukoje, Dajanu Bošković, Tamaru Vitković, Milicu Ivković, Jovanu Biberdžić... igračice čija imena znače dosta u svijetu odbojke i na čijem mjestu početka karijera bi mnoge djevojčice voljele trenirati. Zamislite tu promociju Bileće, zamislite finansijsku dobit za trgovce, ugostitelje, cijelu zajednicu...

Napraviti radnu grupu sa ekonomistima, pravnicima, koja će da se bavi olakšicama i privlačenju nekog privatnog investitora koji bi otvorio svoj pogon u Bileći, bilo koje vrste..

Uraditi uredbu standarda i kontrole radnih aktivnosti. Ako već radiš neki posao, ako ti je već plaćen, hajde da postoji i nivo ispod kojeg ne možeš da ga obavljaš. Bilo da si u administraciji, na ulici, u školi... Ako imamo Komunalno preduzeće, hajde da ulice budu čiste, hajde da imamo cvijećnjake, hajde da kontejneri budu prazni, njihova mjesta označena, čista. Ako imamo Vodovod, hajde da nema nestašice stalno, hajde da intenzivnije kontrolišemo izvorišta, čiatoću vode kod krajnjeg korisnika... I tako u svim ustanovama, u skladu sa aktivnostima koje obavljaju.

Hajde da komunalna policija ima veće ovlasti pa da se kažnjava svako uništavanje, lomljenje, nepropisno odlaganje smeća. Hajde da uklonimo uništene kioske, nelegalne objekte po gradu koji su leglo zaraze...Hajde da konkurišemo na Evropske projekte pa uredimo tvrđave oko grada, bilo šta novo oko jezera. Hajde da napravimo akcijski park u šumi prema Baljačkom kolu ili hajde da u Bećaruši napravimo akcijski park za djecu, hajde da nam rade fontane, hajde da imamo "tourist photo spot". Hajde da se uradi fasada na OŠ "Petar II Petrović Njegoš". Hajde da uradimo bilo šta, a ne samo da sjedimo u mjestu i čekamo da nam padne s neba. 

Nažalost i naš mentalitet je postao takav da smo upali u atoniju, a Bileća u beznađe. I nije da ne može više, bolje, jače, može, ovo je samo dio mnoštva ideja nekoga kome to nije ni posao. A zamislite samo kakve bi ideje postojale kod onih kojima to posao jeste, a ne besomučno ispijavnje kafa od 7 do 3!

U pamet moja Bilećo, dozivaj se u pamet"