U jeku niza dugogodišnjih sportskih dešavanja, poraza, pobjeda, ali i uspjeha sportista kao i ogromnog truda zaposlenih u njoj, kada bi sportska dvorana mogla govoriti, sakrila bi tugu iza osmjeha zbog činjenice koliko je svojim posjetiocima radosti donijela. Ipak bi joj pogled rekao: Nisam dobro.
Teško da postoji sličan objekat i manja sredina u državi koja je bila poprište većih sportskih događaja, na čijim su temeljima izrasli veći sportisti i sa čijeg je parketa slata posebnija slika u svijet.
Bilo da je odbojka, košarka, rukomet, boks, karate, školska takmičenja, koncerti, tribine, događaji, manifestacije, rekreacija... sve je na svojim njedrima iznijela naša sportska dvorana.
Zaposlenici u Usd "Tijana Bošković" daju sve od sebe da spasu što se spasti može, i donekle omogućavaju njen "nesmetan" rad, ali je i pticama na grani jasno da ovaj objekat treba rekonstrukciju, obnovu, promjenu, šta god, ali ovako više ne može.
Suvislo je govoriti koliko je konkretno grijanje i nepostojanje istog kumovalo i kumuje posjetama na sportskim događajima i manifestacijama, koliko je teško korisnicima biti fokusiran na treninge, napredak i prosperitet i koliko je pitanje momenta kada više niko neće htjeti da se mrzne u potrazi za svojim sportskim snovima, već će ili odustati ili tražiti bolje uslove negdje drugo.
Zato jedan veliki apel, koji bi i sama sportska dvorana rekla da može: "Nisam dobro, pomozite mi, da se zajedno u što većem broju ponovo radujemo sportskim pobjedama i uspjesima, kako rekreativaca, tako i onih zbog kojih i postojim, sportista."
Kvalitetno osoblje je tu, volja je tu, samo se čeka ideja, plan, dijagnoza a potom i "adekvatna terapija" za preporod ovog kultnog mjesta.
0 Primjedbe
Iznesi svoj stav - Ostavi komentar!