ĆUTI, SMETNUĆE!

Ćuti, smetnuće! Djeluje da se ovom krilaticom godinama unazad opštinski funkcioneri vode, kada su u pitanju sugestije medija, apeli naroda...

Dok u nekim emancipovanijim i društveno socijalizovanijim sredinama svaka sugestija dobro dođe, pa se pisanju medija, apelima građana, koliko-toliko daje na značaju, ovdje je to drugačije. 

Možda je teško za očekivati da naše pisanje o potencijalnim višemilionskim ulaganjima u privredu, radnim mjestima, dođe na dnevni red, jer opština grca u dugovima, ali ipak ponešto se i može uraditi, i odnekle se mora početi.

Pisali smo o devastiranim objektima, idejama za bolje sutra ovog grada koje i nisu tako skupe, ali očigledno nekima to "na jedno uvo uđe, a na drugo izađe".

Vjerovatno su zaokupljeni ispijanjem kafa, youtubeom, online klađenjem, i odbrojavanjem do trenutka kada će provući karticu, i "odvući se" kući nakon "napornog dana". 

Tužno je gledati da za 99 % uspjeha u bilo kojoj sferi u ovom gradu nije zaslužan nijedan političar, bez obzira na stranačke boje. 

Još je tužnije što se i u tim uspjesima grabe ko će se prvi uslikati, i dobiti koji poen javnosti. Bili su izbori prošle godine, svi smo htjeli promjenu, da vidimo da li može bolje, a dobili smo isto, samo druge boje.

Stoga, da definišemo neke stvari: surova je istina da je ovdje glasanje postalo javni konkurs za krug "političara" koji se prijavljuju za ostvarivanje ličnih ciljeva.

Kad ostvare svoje ciljeve, kada treba uraditi ono što su obećali, a mediji krenu da pritiskaju, vode se onom, ćuti, proći će, smetnuće... jer domaćinski instinkt kod njih nije razvijen. "Ja, meni, moje" - taj jeste.

Uvijek smo maštali o domaćinu grada, koji će opštinu gledati kao svoju kuću... Često djeluje da smo u Veselinu Vujoviću to i dobili, ali i "članovi domaćinstva" moraju biti pobornici iste ideologije, što se ovdje ne čini slučaj.

Zato Bilećani: krčite kamen, trčite na biro, odlazite u Dubrovnik, Stolac... A vladali jedni ili drugi, crveni, žuti, zeleni ili plavi... isto se piše, a i vi kao i oni, vodite se utopijom: "ćuti, proći će". Jer možda nekad i hoće. 

Do tada pustimo ih da se pitaju: "Kad će više 3?"

Kolumna: S.K.