"Na TI sa..."Dr Sava Milojević: Uspjeh je sačuvati dostojanstvo i osmijeh

Nastavljamo sa serijalom "Na ti sa..." a u prazničnom editu broj 3, razgovaramo sa uspješnim doktorom ali prvenstveno uspješnim čovjekom, koji dostojno predstavlja svoju porodicu, sredinu, naš grad, a to je Sava Milojević.

Ko je u stvari Sava Milojević?

Shvativši da sami biramo šta će nam biti čovek koji stoji naspram nas, te da nas to određuje i definiše u svemu, vodi putem vjere ili nevjere, u savjesti do čojstva i nečovjestva, vaskolikim mojim bićem i egzaktno najsrdačnijim tonom, sveradosno vam se zahvaljujem što me među mnogima odabraste da stanem naspram vas, a hoteći da Vam za sve ove godine, od mojih ranih studentskih dana do ličnih postignuća i uspjeha zahvalim za samoinicijativne naslove s ljubavlju vezene, u početnom dijelu svog  obraćanja, najtoplije vas pozdravljam, želeći vama, vašim saradnicama i mnogobrojnim čitaocima zdrav, srećan, blagosloven i miran životni vijek.

Obzirom da nikada nisam znao niti mogao na postavljeno pitanje, pogotovo u pisanoj formi, odgovoriti kratko, što vjerno mogu posvjedočiti moji nastavnici i profesori srpskog jezika i književnosti, od kojih sam pored maksimalne ocjene i pohvalnog komentara, nerijetko dobijao i kritiku da moram da skratim, pokušaću u ovom obraćanju zbog obima pitanja da budem kratak, a da pritom ne uskratim nijedan segment misaonog procesa i sledećim paragrafima, prenijeću slovima i riječima  retrospektivu mog životnog i profesionalnog puta.

Rođen sam 05. 11. 1997. godine u Trebinju. Djetinjstvo, predškolske i školske dane proveo sam u Bileći, gdje sam 2012. godine upisao opšti smjer gimnazije, za koju me vežu zaista posebne uspomene, a istu sam završio 2016. godine, te školovanje nastavio na Medicinskom fakultetu u Foči, koji sam zavrsio 2022. godine, od kada sam zaposlen u JZU Bolnica Trebinje.

2. Kada si osjetio da je medicina tvoj poziv ?

 

Sve vrijeme srednje škole pokušavao sam da  radim na analizi sopstvenih đačkih kvaliteta, ali i mana, da priznam sebi šta volim i mogu,  a šta ne, i uvijek  sam dobijao isti odgovor, a to je, da od ponuđenih predmeta, latinski jezik, biologija i hemija za mene kao učenika jesu jedna enigma, koju dugo mogu da istražujem, a koja mi sve vrijeme kroz maksimalne ocjene, sjajne pristupe i odnose sa profesorima istih, ukazuje da odaberem put nauke, u kome one jesu prijemna uvertira, što pažljivo dodato sopstvenoj spoznaji o strpljenju i pažnji ka homosapiensu, doprinosi da krajem 3. razreda donesem hrabru odluku da upišem medicinu, njegujući jedinstvenu želju da samo položim prijemni ispit i dobijem priliku da to sve realizujem u djelo, uz obećanje sebi da ću dati svoj maksimum. I, bi tako.

3. Koliko je teško studirati medicinu? 

Mišljenja sam da ako imate neki cilj u životu, nijedan racionalan put do istog nije težak, ukoliko u sebi nosite ljubav, vjeru i nadu. Ukoliko neke stvari u životu priželjkujete, a Bog smatra da su vam dozvoljene i planirane, one će se i desiti. Svaki fakultet nosi svoju težinu, ali i znamenitost. Medicina sama po sebi je neobična jer traje duže nego ostali fakulteti, ali samim tim se i izdvaja, i u startu ukazuje na potrebu za  poseban vid prvenstveno psihološke, a tek onda fizičke spremnosti za dugotrajan rad, red i disciplinu, koju morate u sebi nositi i pokazati prvo sa kolegama sa kojim  ćete timski učiti i vježbati, a potom i pažnju I strpljenje prema živim pacijentima, od kojih i na kojim ćete i praktičnu primjenu, značaj medicine i suštinu dugoročnog istraživanja vidjeti. Sve to zajedno zahtjeva jedan vid smirenosti, istrajnosti I upornosti, koji na vrijeme morate iz mentalnih engrama  i fizičkih izvora neprestalno crpiti, što sam sve vrijeme studija svjesno radio. 

Često pri dobijanju statusa studenta medicine, od okoline nesvjesno i nepažljivo budete osuđeni što Vam studije dugo traju, a onda na četvrtoj godini, koliko obično traju redovne studije,  shvatite da ste počastvovani, a ne osudjeni, ne samo da dodatno učite, već da u statusu studenta još uživate, njegujući sve čari tog najljepšeg životnog poglavlja, iz kog, ako ga kvalitetno sa kolegama i okolinom podijelite, i ako se prijateljima posvetite i dokažete da čovjek čovjeku  može  biti lijek,  nikada u suštini i ne  odete, već mu se neprestalno vraćate, i kroz aktuelne živopisne segment  nadopunjujete.  

4.  Koliko je teško odškolovati studenta medicine?

Mislim da je finansiranje akademskih studija uvijek bilo teško, da ne budem pristrastan, studija medicine još teže, obzirom da dugo traju, da je literatura obimna i prilično skupa. Mogu reći da sam imao sreću. Na fakultet sam otišao, kao što i prethodno rekoh, samo da probam. Pritom nakon polaganja prijemnog ispita, svrstan sam u kategoriji samofinansiranja, što je i ispunilo moju želju da dobijem status studenta, a s druge strane u startu otežalo studiranje, jer sam iz ličnih sredstava morao obezbediti finansije, što nije nimalo bilo lako obzirom da sam imao već starijeg brata na studijama elektrotehnike. Vjerovao sam da je moralo tako biti i da će proći. I, prošlo je, zavrtio  sam točak i sreće, i znanja, i uspio upasti na budžet, gdje sam ostao do kraja.

Pored toga, nešto što je meni svakako davalo dodatni motiv da se svaki rad isplati i da idem dalje, a da pritom da samostalno olakšam finansiranje studija, jesu posebne stipendije i priznanja, među kojima izdvajam Fondaciju „ dr Milan Jelić“, američku Fondaciju „ Bosana“, Fondacija „dr Valentina Vrtikapa“, Fondacija „ Porodica Simić“, te posebne nagrade i priznanja iz SPKD Prosvjeta u Mostaru, sa čijim organizatorima i donatorima odrzavam i dalje komunikaciju.

5.Da li ste upoznali nove ljude i stekli nova prijateljstva tokom studija?

Tokom nepunih 6 godina života I studiranja u Foči, mogu ponosno reći da sam upoznao veliki broj ljudi, stekao značajna i iskrena prijateljstva, ostvario dragocjene kontakte i poznastva, kako sa studentima, tako i sa profesorima, sa kojima i dalje odrzavam kako privatnu, tako i poslovnu saradnju, što je kroz posao posebno značilo našim pacijentima, gdje smo kao kolege, putem privatnih telefonskih kontakata, značajno unaprijedili i ubrzali pružanje pojedinih zdravstvenih usluga. 

6. Koji je najteži ispit, na koji položeni ispit si najponosniiji bio, kog si se profesora "plašio" najviše?

 Svaki ispit na medicini, pa čak i oni koje smatramo manjim i lakšim, imaju svoj značaj i nose odgovarajuću težinu, i svi zajedno sklapaju mozaik doktora medicine. Na kliničkim katedrama poseban značaj, veliku pažnju i odricanje posvetio sam katedri interne medicine i farmakologije, koje na hijerarhijskoj ljestvici mog profesionalnog puta, jesu podloga za specijalizacije iz kardiologije i  baza za naučno -istrazivacki proces, odnosno doktorat. 

7. Koliko je ta povezanost sa Bogom uticala na tvoj put razvoja, kao lekara, kao čovjeka?

Slušajući jevanđeljske i apostolske priče, a čitajući i analizirajuči žitija svetih, pokušao sam da usvojim najpotrebnije postulate i zapovjesti svete Crkve za izgradnju dostojanstvenih vrlina i karaktera homosapiensa, čije naličje po snishođenju moralnih i crkvenih načela treba da bude naslikano najljepšim bojama, kao najsvjetlija relikvija preslikana sa lica Bogočovjeka. Poseban utisak koji su povezanost sa Bogom i učenje o vjeri ostavili na mena kao covjeka, jeste učenje o bezgraničnom molitvenom sjecanju i poštovanju prema svakom živom biću,  bez obzira da li je uzvraćeno i aposlutno neprimjećeno, što je nesebično doprinijelo  pozrtvovanosti i i poštovanju koje sam kroz rad ostvario kako sa kolegama, tako i sa pacijentima.

8. Dokle si stigao na specijalizaciji, planovi za budućnost?

Trenutno sam specijalizant treće godine kardiologije. Početni dio staža započeo sam u matičnoj ustanovi, na Odjeljenju interne medicine u Trebinju, a dalje specijaliznatsko kruzenje sam nastavio na Klinici za kardiologiju UKC Republike Srpske, i ako Bog da, imam u planu uskoro da nastavim usavršavanje na Klinikama u Beogradu.  Uporedo sam i doktorand na III ciklusu studija, odnosno doktorskih studija na Medicinskom fakultetu u Foči, koje sam oduvijek želio, a za koje sam se definitivno odlučio na dodjeli povelje studenta generacije, kada je nagradu za najboljeg istraživača dobila prof. dr Dragana Sokolovic,  naša sugrađanka, koja je ujedno moj mentor, a pored svega sjajan profesor i mnogo dobar covjek.

Moji planovi su svakako veliki.  Nikad ne planiram neku daleku budnoćnot, jer sam svjestan koliko god mi imali dobre planove, Bog ima bolje. Kroz posao doktora medicine postizao sam mnogo, spajao i lijepo i korisno, što uvijek prenosim nekim mladjim generacijama. Pored redovnog statusa doktora medicine u JZU Bolnici Trebinje, vise godina sam bio angažovan kao stručni saradnik u medicinskoj školi u Trebinju, sto za mene predstavlja jedno sjajno iskustvo i posebna relikvija koje ću se uvijek rado sećati. Pored toga više puta sam angažovan kao ljekar na maturskim ekskurzijama pri CSŠ i gimnaziji u Trebinju, a od prosle godine i SŠC iz Gacka. I svaka od njih s jedne strane jeste poseban izazov i odgovornost, ali kad se srećno završe, i uspjeh. Trenutno sam stručni saradnik na Katedri za anatomiju, na Medicnskom fakultetu u Banja Luci.

Sve to, i još mnogo toga, uz Božiju pomoć i dobro zdravlje, želim, po svršetku specijalizacije, nastaviti u u našoj Hercegovini, kojoj se uvijek sa posebnom ljubavlju entuzijazmom vraćam.

9. Muzika koja te odmara, neka knjiga za preporučiti?

Odgovor na dato pitanje, započeću citatom znamenitog kompozitora Wolfwganga Amadeusa Mozarta:

 „ Muzika je moj život i moj život je muzika. “

Mislim da ne postoji čovjek na ovoj Zemlji koji ne voli i ne sluša muziku. Muzika je oduvijek sa mnom prisutna. Od predškolskog uzrasta aktivan sam član Crkvenog hora, a danas, pored našeg dragog  horovođe, pomoćnik i rukovodilac u njegovom radu i stvaranju, iz čega proizilazi da posebnu ljubav gajim prema duhovnoj muzici.  Obzirom da sam više od jedne decenije bio član našeg divnog KUD-a „ Zora Hercegovine“,  mogu potvrditi da sam veliki fan narodne muzike i svakako kola, koje nerijetko u svečanim i veselijim prilikama i događajima sa ljubavlju povedem.  Ljubitelj sam svakako i zabavne, pop folk, pa čak I etno muzike, ovisno o tome koji je dio dana i koja muzika me inspiriše. 

Zainteresovan za fiziologiju, čitao sam dugo i mehanizam dejstva muzike na homosapiensa, pa ću neke ukratko podijeliti sa vama.

Prijatna muzika podstiče snagu imaginacije, daje inicijativu, ublažava bolove, snižava krvni pritisak, jača volju, otklanja stres, poboljšava raspoloženje i stimuliše pozitivne emocije. Ona  ujednačava disanje, poboljšava koncentraciju. Mnogi kažu da ih muzika dovodi do stanja uzvišene meditacije, Istraživanje, sprovedeno na univerzitetu u Cirihu, sugeriše i da je muzika posle operacije bila povezana sa do 40 odsto manjim rizikom za visok krvni pritisak i ubrzani rad srca.

Što se tiče knjizevnosti, kao gimnazijalac volio sam da čitam Andrića,  Selimovovića, posebno Isidoru Bjelicu i Ljiljanu Habjanović Durović, a sada i tokom studija u prvim redovima književni svijet napisan perom našeg Vladike Grigorija. Izreka da odijelo ne čini covjeka je egzaktna i provjerena, ali čovjek sam o sebi puno kaže kad progovori, zbog čega sam uvijek, koliko su obaveze dozvoljavale, nastojao da čitam.

10. Neka poruka sugrađanima koji traže motiv za uspjeh?

Uspjeh nisam mjerio samo po lakim stepenicama do cilja, već i po preprekama koje su me sustizale i koje me sustižu. Mislim da je sasvim po ljudskoj prirodi normalno da nosite sa sobom dozu pesimizma, koja koliko god da je prisutna u bilo kom poslu koji sam radio, nije mogla nadmašiti dozu vjere i osjećaj nade koju sam gajio. Svaki put sam po sebi je težak, a put bez vjere još je teži. Mišljenja sam da je neophodno nakon uvida u lične sposobnosti, spram toga stvoriti za početak ideju, koja će postati ekvivalentna pojmu života, i samo tako, uz dobro zdravlje i veliku energiju, iz dalekog sna preći u javnost.  I uspjeli ste, ako na kraju tog puta sačuvate prvo dostojanstvo, a onda osmijeh, koji je dragocjen ekvivalent srećnog života, kako bi rekao naš veliki pjesnik, u čijem stihu leži suština uspjeha, a  sa njim ću završiti ovaj razgovor 

“ Ako mi život krila skrati i sneg u oki počne da veje, znam da se neću pokajati što sam umeo da se smejem.“

Zahvalan za Vaš prepoznatljiv entuzijazam, energiju i pažnju koju poklanjate, srdačno Vas i Vaše čitaoce pozdravljam, jednim molitvenim stihom, posvećenom sv. Vasilija, čudotvorcu Ostroškom i Tvrdoškom 

„ Moli za sve verne, za obitelj svetu, mir u mojoj dusi i mir celom svetu. “

Srećne Božićne i Novogodišnje praznike žele vam BVO i Sava Milojević.