Dugo već vremena onako tiho i sporadično dobijamo poruke u inboks od naših sugrađana o jednoj specifičnoj i teškoj temi.
Ponekad ih je teško načinjati, poput tabua su ali bićemo prvi, mora i to neko.
Naime, kao što je to većini i poznato, nakon što ljudi ostanu bez bliskih članova porodice, često pokušavaju na razne načine umanjiti svoju tugu, utješiti slomljena srca, i zbližiti se sa izgubljenim članom.
Često preminulom na mjestu vječnog počinka ostave neku stvar, da li je to cigareta, bočica alkohola, svijeća, poklon...nije ni važno. Porodica kroz te neke "običaje" pokušava naći utjehu u nadi da čini nešto za svoju voljenu osobu.
Ali izgleda da ni to nekome nije sveto. Zašto? Nekolicinu puta smo u inboks dobili sugestije od naših građana koji su na groblju zatekli otuđene stvari koje su nekada i dan prije ostavili.
Ja se pitam, u nadi da ti koji to otuđuješ ovo čitaš, bojiš li se Boga? Staviš li se u poziciju tog tužnog člana porodice kome je to pokušaj da tim nekim običajem umanji svoju tugu, stekne duševni mir? Je li moguće da si toliko mizeran i bijedan?
Bojiš li se noći u kojoj zaspeš, tako zao i pokvaren?
Ponekad kažu kako su loša vremena. Ne, nisu loša vremena, loši su ljudi. Bojim se da one koji slične stvari rade, ovo neće ni dotaći, jer se u protivnom ovo ne bi dešavalo.
Ne želim ti loše, nije hrišćanski, ali ako sa takvim postupcima možeš mirno zaspati, neka ti tvoja neljudskost bude najveća kazna!
Kolumna: S.K.
0 Primjedbe
Iznesi svoj stav - Ostavi komentar!