Božićni grad u Bileći: Fantazija vječitog sanjara

"Približavaju nam se novogodišnji i božićni praznici, a mene i dalje na ovu temu prožima gorčina, sjećajući se prošlih godina.

Neko će reći nema "narod 'ljeba da jede", a ne da o tom misli, ali svake godine se nanovo razočaram kako se odvija tih mjesec radosnih dana oko praznika...

Pardon, ne razočaram se, jer valjda da bi se razočarao treba prvo da se očaram, a to se još nije desilo.

Dakle, otkad znam za sebe, vrti mi se slika Bileće, koja nije lijepo okićena, u kojoj nema prazničnog duha, koja atmosferu koju praznici donose, može samo da sanja, koju javni sadržaji drčno zaobilaze... I onda se uhvatim u sanjarenju, "kako bih ja to".

Zamislim da ima volje, zamislim da se već uveliko planiralo, razmišljalo, zamislim da ima i para, zamislim da je još nekom stalo...

Zamislim da se ulože sredstva da se bar uža jezgra grada ljudski okiti, a ne da se kod "Formule" savija šestica u sedmicu, sedmica u osmicu, a ova u devetku. Zamislim da svaka, a ne svaka druga lampa radi, da se ne kače kao u "ciganskim mahalama gaće" (da 'proste braća Romi)...Ne bi li to bilo lijepo?

Zamislim da se napravi manifestacija tipa "Bileća-zimski grad". Ne mora mnogo... Odabere se lokacija, npr. kod Sportske dvorane ili na platou preko puta crkve, tačno ispred "Mozzarta" postave se kućice ili štandovi, za početak. Daju privrednim subjektima, običnim ljudima za neku malu naknadu, priliku da zarade. Svega pomalo, sa raznim sadržajima, ukrasima, kuvanim vinom, šećernom vunom, palačincima, kokicama prskalicama...

Zamislim da se u tih mjesec dana organizuje neka svirka "na ofanzivama", da se da prilika nekim lokalnim bendovima, muzičarima... U glavi imam bar pet kafića koji bi pomogli...

Zamislim da imamo okićenu Bileću, "kako Bog zapovijeda", da imamo neki sadržaj, da ne moramo djecu voditi u Trebinje ili Mostar, da osjete praznični duh, samo zamislim.

Onda se vratim u surovu realnost i shvatim da će ovo ostati samo ideja jednog sanjara, i što ćemo moći samo ovo što sam ja, da zamišljamo.

Mjenjaju se crveni, plavi, Dodikovi, Trivićkini, ali samo u krug, kao matriks prošlosti, ali djetinjstvo bez prazničnog duha, mnoga djeca iz Bileće u analizi prošlosti neće izbrisati, bar ja ne mogu.

Nego... 'ajmo probati? Bilećo?! Budi se, zimski san, za ljepše praznike?! Ali u javi?! Pardon... Još uvijek zamišljam..."

Kolumna: S.K.